Dokumentacija i ostala pravila koja vrijede u Republici Hrvatskoj za sklapanje braka

 

Matica vjenčanih

U maticu vjenčanih upisuju se činjenice sklapanja braka koje su se dogodile u Republici Hrvatskoj i brakovi hrvatskih državljana sklopljeni u inozemstvu.

Brakovi sklopljeni u inozemstvu

Upisuju se na temelju izvatka iz državne matice vjenčanih inozemnog tijela izdanog u državi gdje je sklopljen brak. Upis se obavlja u matičnom uredu prema mjestu prebivališta osoba u Republici Hrvatskoj.

Sklapanje braka

Brak se sklapa suglasnom izjavom žene i muškarca.
U Republici Hrvatskoj brak se može sklopiti u:

  • građanskom obliku (brak se sklapa pred matičarom),
  • vjerskom obliku s učincima građanskog braka (brak se sklapa pred službenikom vjerske zajednice koja s Republikom Hrvatskom ima uređene pravne odnose).

Pretpostavke za sklapanje braka

Pretpostavke za sklapanje braka zakonom su određeni uvjeti koji moraju biti ispunjeni da bi sklopljeni brak imao pravne učinke i da bi bio valjan. To su:

  • da su nevjesta i ženik osobe različitog spola,
  • da su nevjesta i ženik izjavili svoj pristanak za sklapanje braka,
  • da je brak u građanskom obliku sklopljen pred matičarem odnosno da je brak u vjerskom obliku sklopljen pred službenikom vjerske zajednice koja s Republikom Hrvatskom o tome ima uređene pravne odnose.
  • Brak može sklopiti osoba koja je navršila 18 godina života (punoljetna i poslovno sposobna osoba). Iznimno brak može sklopiti osoba koja je navršila šesnaest godina uz prethodnu dozvolu suda.


Brak ne može sklopiti:

  • osoba koja nije navršila 18 godina života,
  • osoba potpuno lišena poslovne sposobnosti ili nesposobna za rasuđivanje,
  • osobe koje su međusobno krvni srodnici u ravnoj lozi (preci i potomci) beskonačno, pobočnoj lozi i to brat i sestra, polubrat i polusestra (II stupanj srodstva), dijete sa sestrom ili polusestrom ili bratom ili polubratom svojega roditelja (III stupanj srodstva), djeca braće i sestara te djeca polubraće i polusestara (IV stupanj srodstva),osoba koja je već u braku.

Za mjesto sklapanja braka ženik i nevjesta mogu odabrati bilo koje mjesto u Republici Hrvatskoj.

Namjera sklapanja braka u građanskom obliku prijavljuje se matičaru nadležnom za mjesto u kojem se sklapa brak.

Matičar u dogovoru sa ženikom i nevjestom određuje dan za sklapanje braka. Dan za sklapanje braka može se odrediti u razdoblju od tridesetog do četrdeset i petog dana od dana prijave namjere sklapanja braka.

Brak se sklapa u nazočnosti nevjeste i ženika, matičara i dva svjedoka.
Svjedok pri sklapanju braka može biti svaka punoljetna i poslovno sposobna osoba.

Isprave potrebne za sklapanje braka

  • Za sklapanje braka potrebne su sljedeće isprave:
  • izvadak iz matice rođenih (ne stariji od tri mjeseca),
  • potvrda o slobodnom bračnom stanju (ako je izvadak iz matice rođenih stariji od 3 mjeseca),
  • odluka suda o dopuštenju sklapanja braka, ako brak sklapa maloljetnik stariji od šesnaest godina.

Matičaru se obavezno predočuju (daju se na uvid, a matičar ih može fotokopirati ali ne na trošak stranke) slijedeće isprave:

  • isprave o identitetu,
  • dokaz o državljanstvu,
  • druge isprave matičar može zahtijevati iznimno, ovisno o pojedinačnim slučajevima.

Određivanje prezimena

Prilikom sklapanja braka (u građanskom ili vjerskom obliku) ženik i nevjesta mogu se sporazumjeti:

  • da svako zadrži svoje prezime,
  • da kao zajedničko prezime uzmu prezime jednog od njih,
  • da kao zajedničko uzmu oba prezimena,
  • da svaki od njih uz svoje prezime uzme i prezime bračnog druga i odluči koje će upotrebljavati na prvom a koje na drugom mjestu.

Troškovi za sklapanje braka

Troškovi u postupku sklapanja braka odnose se na upravne pristojbe i posebne naknade, a to ovisi o obliku sklapanja braka ali i željama ženika i nevjeste.

Ženik i nevjesta dužni su platiti 210 kuna i to:

  • za prijavu sklapanja braka odnosno upravnu pristojbu propisanu za sastavljanje zapisnika prijave o sklapanju braka, u iznosu od 70 kuna,
  • za čin sklapanja braka pred matičarem plaća se upravna pristojba u iznosu od 140 kuna,

Ukoliko se brak sklapa izvan službenih prostorija, ženik i nevjesta dužni su osim 210  kuna platiti i posebnu naknadu za sklapanje braka izvan službene prostorije koja ovisi o:

  • udaljenosti mjesta sklapanja braka od službene prostorije,
  • vremenu sklapanja braka,
  • sklapanju braka nedjeljom, na blagdane ili neradnim danima.

Sklapanje braka stranih državljana

U Republici Hrvatskoj brak mogu sklopiti i stranci, a moraju ispunjavati iste uvjete za sklapanje braka kao i hrvatski državljani.

Za sklapanje braka strani državljani prilažu:

  • izvadak iz matice rođenih izdan u državi rođenja sukladno međunarodnim ugovorima i konvencijama uz prijevod na hrvatski jezik,
  • potvrda o slobodnom bračnom stanju stranca izdana sukladno međunarodnim ugovorima i konvencijama uz prijevod na hrvatski jezik,
  • potvrda da nema zapreka za sklapanje braka stranog državljanina u Republici Hrvatskoj i da će taj brak bit priznat u državi čiji je državljanin uz prijevod na hrvatski jezik (ova potvrda može biti sastavni dio potvrde o slobodnom bračnom stanju),
  • identifikacijska isprava (sa slikom) i dokaz o državljanstvu (putovnica).

Popis svih matičnih ureda u RH klikni na link!

Sklapanje braka u vjerskom obliku s učincima građanskog braka

Osobe koje žele sklopiti brak u vjerskom obliku s učincima građanskog braka dužne su od matičara pribaviti potvrdu o ispunjenju pretpostavki za sklapanje braka. Potvrda se pribavlja od matičara nadležnog za mjesto u kojem se brak sklapa, a mjesto gdje se brak sklapa je mjesto gdje se nalazi crkva u kojoj namjeravaju obaviti sklapanje braka. Potvrda o ispunjenju pretpostavki za sklapanje braka u vjerskom obliku važi 3 mjeseca od dana izdavanja.

Za sklapanje braka u vjerskom obliku s učincima građanskog braka plaća se:

  • prijava sklapanja braka odnosno upravna pristojba propisana za sastavljanje zapisnika prijave o sklapanju braka, u iznosu od 70 kuna,
  • izdavanje potvrde o ispunjenju pretpostavki za sklapanje braka u vjerskom obliku, u iznosu od 20 kuna (potvrde se izdaju u dva primjerka).

Koje sakramente mora imati vjenčani kum na katoličkom crkvenom obredu vjenčanja i tko može biti kum?

Kako ističe Zakonik kanonskoga prava (kan. 1055 i sljedeći), među krštenima »ne može biti valjanoga ženidbenoga ugovora koji samim tim ne bi bio sakrament.« Ženidba nastane privolom stranaka zakonito očitovanom između pravno sposobnih osoba koju ne može nadomjestiti nikakva ljudska vlast. To znači da mladenci sami – zaručnica i zaručnik – uspostavljaju ženidbu, a vjenčani kum i drugi prisutni na vjenčanju su zapravo – svjedoci da je do toga čina – »privole kojom muška osoba i ženska osoba neopozivim savezom sebe uzajamno predaju i primaju da uspostave ženidbu« – i došlo. Uobičajeno na vjenčanju mladenci uzimaju dva svjedoka. Vjenčani kum tj. svjedok na vjenčanju može biti i vjernik pravoslavac kršten u Pravoslavnoj Crkvi, kao i bilo koji drugi čovjek po odabiru onih koji sklapaju sakrament ženidbe, pa i nekršteni (dakle, bez sakramenata).

Naime, sklapanje ženidbe uključuje da uz posvećenoga službenika Crkve – a to su mjesni biskup ordinarij, župnik ili ovlašteni svećenik ili đakon – budu prisutna još dva svjedoka. Posvećeni službenici (biskup, svećenik, đakon) uime Crkve traže i primaju ženidbenu privolu zaručnika. Svjedoci – vjenčani kumovi – imaju ulogu da pred crkvenom zajednicom mogu potvrditi kako je obavljeno sklapanje određene ženidbe, pa moraju imati samo one kvalitete koje se i inače traže za bilo kojega svjedoka i svjedočenje. To znači da je dovoljno da su napunili 14 godina (što traži kan. 1550 u prvom paragrafu), da su sposobni vidjeti i čuti – zapravo zapaziti – što se pred njima događa, i da su u stanju shvatiti kako se radi o sklapanju ženidbe između određenog muškarca i određene žene.

Odabir svjedoka na vjenčanju – »vjenčanih kumova« – jako je važan i iz praktičnih razloga, jer se i po našim običajima od »kumova« očekuje da će pružati prijateljstvo i povezanost, kao i pomoć oženjenima da bi, vjerno obdržavajući i štiteći ženidbeni savez, danomice živjeli svetijim i potpunijim obiteljskim životom. Uobičajeno svjedoke za ženidbu biraju sami zaručnica i zaručnik u krugu rodbine i prijatelja. Katolici biraju katolike, ali svjedoci mogu biti i vjernici odijeljenih Crkava ili crkvenih zajednica, pa i nekršćani. Isto tako, katolicima je dopušteno da budu svjedoci u ženidbama nekatolika.  Izvor: Glas Koncila

Napomena: ovo je informativni tekst i mladenci se upućuju da na nadležnim mjestima (matičnim i župnim uredima) provjere trenutne propise.