Krštenje je sakrament kojim postajemo djeca Božja, oslobađamo se od istočnog grijeha i brišu nam se svi osobni grijesi. Krštenje kao obred znači da sakramentom krštenja postajemo Kristovi udovi i pritjelovljeni smo Crkvi te bivamo dionici njezina poslanja.
Sveta pričest ili prva pričest je kršćanski sveti sakrament. Za ovaj sakrament nije nužno da ga podijeli isključivo svećenik. Može ga podijeliti, primjerice i časna sestra, samo mora imati odobrenje. Prigodom svete pričesti, sveta se hostija daje jednom rukom. Hostiju pričesnik može primiti na jezik ili rukom. Sveta pričest se dijeli na svakoj svetoj misi, pred njen kraj.
Sakrament Svete potvrde ili Krizme zajedno s krštenjem i euharistijom čini cjelinu “sakramenata kršćanske inicijacije”. Time je krizma nužna za primanje krstove milosti. Potvrda, kao što i samo ime govori, je sakrament kojim osoba potvrđuje svoju vjeru i svoju pripadnost Crkvi.
Krizmu obično dodjeljuje biskup, dok svećenik krizmu može podijeliti osobama kojima je zdravlje ugroženo, a nisu se krizmale, bez pitanja biskupa.
sukladno: Zakoniku kanonskog prava, (Naslov I.(poglavlje IV., str. 150) i II.(poglavlje IV., str. 153)
Zakonik kanonskog prava u kan. 874 - § 1. i 2. za krštenje i u kan. 893 za potvrdu propisuje sljedeće uvjete da bi netko mogao biti kum/a:
§ 1.
1. da ga odredi sam krštenik ili njegovi roditelji ili onaj tko ih zamjenjuje ili, ako tih nema, župnik ili krstitelj i da je prikladan te da ima nakanu vršiti tu službu;
2. da je navršio šesnaestu godinu života (potrebna kanonska dob), osim ako dijecezanski biskup odredi drugu dob ili ako župnik ili krstitelj smatraju da zbog opravdana razloga treba da se dopusti iznimka;
3. da je katolik, pričešćen, potvrđen i crkveno vjenčan ako je u braku te da provodi život u skladu s vjerom i preuzetom službom;
4. da nije udaren nikakvom zakonito izrečenom ili proglašenom kanonskom kaznom i
5. da nije otac ili majka krštenika.
§ 2. Krštenoj osobi koja pripada nekatoličkoj crkvenoj zajednici dopušta se da bude samo svjedok krštenja, i to jedino zajedno s katoličkim kumom.
Kan. 892 - Neka potvrđenik, ako je to moguće, ima kuma, čija je dužnost brinuti se da se potvrđeni ponaša kao pravi Kristov svjedok i da vjerno vrši obveze povezane s tim sakramentom.
Kumovi koji imaju prebivalište u župi u kojoj se odvija predstojeći obred potvrde, a primili su sakramente u istoj crkvi gdje se odvija predstojeći obred, ne trebaju donositi ništa. Važno je samo da znaju koje godine su primili koji sakrament.
Kumovi koji imaju prebivalište u župi u kojoj se odvija potvrda ali nisu primili ni jedan sakrament u crkvi gdje se odvija predstojeći obred trebaju donijeti Potvrdu o primljenim sakramentima koju podižu u župi ili župama gdje su sakramente primili.
U slučaju da kum ili kuma nisu primili ni jedan sakrament u župi u kojoj prebivaju, dužni su podići Potvrdu o primljenim sakramentima u župi krštenja ili župi gdje je sklopljen sakrament ženidbe temeljem koje mogu dobiti POSVJEDOČENJE, dakle Posvjedočenje se traži u župi gdje osoba stanuje, a ne gdje je krštena.
Crkva razlikuje: (1) župu krštenja i pričesti od (2) župe prebivališta i (3) župu u kojoj se odvija obred krizme..
POSVJEDOČENJE (Potvrda o prikladnosti za kumstvo) je dokument koji je potreban da bi netko mogao biti kum/kuma, a izdaje ga župa u kojoj kum/kuma ima prebivalište, ukoliko župa prebivališta kuma/kume nema podataka o primljenim sakramentima, kum/kuma može potvrdu o primljenim sakramentima podići u župi krštenja i onda na temelju te potvrde će dobiti posvjedočenje.
Kum/kuma mora imati sve sakramente kršćanske inicijacije, i ako je vjenčan/a, mora biti crkveno vjenčan/a a rastavljene i ponovno vjenčane osobe nemaju uvjeta za kumstvo.
Ove informacije su samo informativnog karaktera i ukoliko imate bilo kakvih pitanja ili nejasnoća, najbolje je da kontaktirate svog svećenika na telefon, e-mail adresu ili osobnom posjetom.